im. s. 〈G žbȗnja〉 v. grmlje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ždȅrēm, 3. l. mn. ždȅrū, imp. ždèri, aor. ždèrah, imperf. ždȅrāh, prid. r. ždèrao, prid. t. ždȅrān〉 proždrljivo, nepristojno i mnogo jesti • ždèrati se 〈povr.〉 pren., razg. izjedati se brigom

im. m. 〈G ždrȃla; mn. N ždrȁlovi, G ždrȁlōvā〉 zool. 1. 〈mn.〉 porodica velikih močvarnih ptica selica duga crvenog vrata, dugih nogu te srebrnasta ili siva tijela i tamnosivih ili crnih nogu 2. pripadnik istoimene porodice [sivi ~]

zb. im. ž. 〈G ždrȅbādi〉 mladunčad konja

im. m. 〈G ždrijȇba, L ždrijébu; mn. N ždrȅbovi/ždrjȅbovi, G ždrȅbōvā〉 odlučivanje slučajnim izborom, obično izvlačenjem

im. m. 〈G ždrijépca; mn. N ždrijépci, G ždrijȇbācā〉 muško ždrijebe

im. s. 〈G ždrȅbeta〉 mlado konja do dobi od jedne godine

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. ždrijȇbī, 3. l. mn. ždrijȇbē, aor. 3. l. jd. ždrijȇbi, imperf. 3. l. jd. ždrijȇbljāše, prid. r. ždrijébio, prid. t. ždrijȇbljen〉 donositi na svijet (o kobili) [~ ždrebad] • ždrijébiti se 〈povr.〉 1. donositi mlado na svijet (o ždrebetu) [Kobila se ždrijebila.] 2. dolaziti na svijet (o ždrebetu) [Ždrijebe se dugo ždrijebilo.]

im. s. 〈G ždrijéla; mn. N ždrijéla, G ždrijélā〉 1. anat. cjevasti mišićni organ iza usne šupljine koji povezuje dišne i probavne organe 2. zem. ulaz u ponor ili jamu 3. geol. uži dio vulkana kroz koji prolazi lava

prid. 〈G žédna; odr. žȇdnī, G žȇdnōg(a); ž. žédna, s. žȇdno; komp. žèdnijī〉 1. koji osjeća žeđ [Žedan sam.] 2. pren. a. kojemu je potrebna voda [žedna zemlja] b. koji osjeća jaku potrebu ili želju za čim [~ znanja]; sin. gladan pren., željan; ant. sit pren.

im. ž. 〈G žȅđi, I žȅđu/žȅđi〉 1. potreba za pijenjem tekućine [ugasiti ~; jaka ~] 2. pren. jaka potreba ili želja za čim [~ za znanjem]; sin. glad pren.

gl. nesvrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. žèđām, 3. l. mn. žèđajū, imp. žèđāj, aor. žèđah, imperf. žèđāh, prid. r. žèđao〉 osjećati žeđ ili postajati žednim [~ nakon obroka; ~ nakon trčanja]

im. ž. 〈G žȅgē, DL žȅzi〉 vrućina prouzročena jakim suncem [ljetna ~; podnevna ~]; sin. pripeka

im. ž. 〈G želatínē; mn. N želatíne, G želatínā〉 kem. bjelančevinasta tvar slična hladetini koja se dobiva tako da se u vodi kuhaju životinjske (kosti) ili biljne supstancije (alge), služi kao hrana, u fotografiji, medicini, kao ljepilo i dr.

prid. 〈G želatìnasta; odr. želatìnastī, G želatìnastōg(a); ž. želatìnasta, s. želatìnasto〉 koji je sličan želatini, koji ima svojstva želatine; sin. (želatinozan)

prid. 〈G žȅlatinōzna; odr. žȅlatinōznī, G žȅlatinōznōg(a); ž. žȅlatinōzna, s. žȅlatinōzno〉 v. želatinast

im. m. 〈G žèludca; mn. N žèludci, G žèludācā〉 anat. prošireni dio probavnoga sustava u trbušnoj šupljini u kojemu se skuplja i probavlja hrana; sin. trbuh razg. ♦ diže se (okreće se) komu ~ 〈od čega〉 mučno je komu od čega, gadi se komu što

prid. 〈G žèludčanōg(a); ž. žèludčanā, s. žèludčanō〉 koji se odnosi na želudac [~ sokovi]

im. ž. 〈G žȅlvē; mn. N žȅlve, G žȅlāvā/žȇlvā/žȅlvī〉 zool. velika morska kornjača sploštena tijela te smeđega ili zelenoga gornjeg dijela oklopa i svijetložutoga donjeg dijela oklopa [golema ~]

im. ž. 〈G žèljē, D žȅlji, A žȅlju; mn. N žȅlje, G žéljā〉 1. težnja da se što postigne, ostvari ili dobije [dobiti želju za jelom; ~ za putovanjem; ~ za uspjehom; ~ za zabavom]; sin. volja 2. ljubavna strast [gorjeti od želje]

prid. 〈G žèljna; odr. žȅljnī, G žȅljnōg(a); ž. žèljna, s. žȅljno; komp. žèljnijī〉 koji osjeća jaku potrebu ili želju za čim [~ ljubavi; ~ kruha]; sin. gladan pren., žedan pren.; ant. sit

prid. 〈G žȅljena; odr. žȅljenī, G žȅljenōg(a); ž. žȅljena, s. žȅljeno〉 1. koji se želi [željeno dijete]; sin. (poželjan) 2. koji je u skladu s očekivanjem [željene posljedice]; ant. neželjen

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žèlīm, 3. l. mn. žèlē, imp. žèli, aor. žèljeh, imperf. žèljāh, prid. r. m. žèlio, ž. žèljela, s. žèljelo, mn. žèljeli, prid. t. žȅljen〉 1. imati želju, težiti da se što ostvari, postigne ili dobije [~ dijete; ~ novi stan]; sin. htjeti 2. osjećati strast, jaku ljubav i potrebu za drugom osobom [~ djevojku; ~ momka]

prid. 〈G žèljezna; odr. žèljeznī, G žèljeznōg(a); ž. žèljezna, s. žèljezno〉 1. koji je od željeza [željezna vrata; željezna šipka] 2. pren. koji je veoma jak, koji je jak poput željeza [željezna volja]

prid. 〈G žèljeznōg(a); ž. žèljeznā, s. žèljeznō〉 koji se odnosi na željezo [željezna industrija]

im. ž. 〈G žèljeznicē〉 1. sustav javnoga prometa koji se odvija vlakom [podzemna ~] 2. služba koja se brine o prometu i prijevozu robe i putnika vlakom [državna ~; Hrvatske željeznice] 3. željeznička kompozicija [ukrcati se u željeznicu; putovati željeznicom]

im. m. 〈G žèljezničāra, V žèljezničāru/žèljezničāre; mn. N žèljezničāri, G žèljezničārā〉 zaposlenik na željeznici

prid. 〈G žèljezničāreva; ž. žèljezničāreva, s. žèljezničārevo〉 koji pripada željezničaru; sin. željezničarov

prid. 〈G žèljezničārova; ž. žèljezničārova, s. žèljezničārovo〉 usp. željezničarev

prid. 〈G žèljezničārskōg(a); ž. žèljezničārskā, s. žèljezničārskō〉 koji se odnosi na željezničare

prid. 〈G žèljezničkōg(a); ž. žèljezničkā, s. žèljezničkō〉 koji se odnosi na željeznicu

im. s. 〈G žèljeza〉 kem. kemijski element (Fe), srebrnobijela kovina, sastojak hemoglobina i čelika koji se upotrebljava u industriji ♦ baciti u staro ~ što odbaciti što kao nepotrebno (zastarjelo)

prid. 〈G žèljezova; ž. žèljezova, s. žèljezovo〉 kem. 1. koji pripada željezu [~ atom] 2. koji sadržava željezo [~ sulfat]

im. ž. 〈G žȅmljē; mn. N žȅmlje, G žȇmljā〉 pecivo ovalna oblika koje je prije pečenja zarezano po sredini

im. ž. 〈G žènē, V žȅno; mn. N žène, G žénā〉 1. odrasla osoba ženskoga spola; ant. muškarac 2. udana ženska osoba u odnosu na muža s kojim je u braku; sin. supruga; ant. muž, suprug

im. ž. 〈G žènidbē; mn. N žènidbe, G žȅnīdbā〉 1. stupanje muške osobe u brak; ant. udaja 2. rel. kršćanski sakrament kojim se posvećuje zajednica muškarca i žene

im. m. 〈G ženíka, V žȅnīče; mn. N ženíci, G ženíkā〉 muškarac koji se ženi, koji stupa u brak

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. žȅnīm, 3. l. mn. žȅnē, imp. žèni, aor. žènih, imperf. žȅnjāh, prid. r. žènio, prid. t. žȅnjen〉 1. činiti da muškarac stupi u brak [~ sina]; ant. udavati 2. obavljati obred sklapanja braka; sin. vjenčavati • žèniti se 〈povr.〉 1. postajati čijim suprugom [~ se glumicom]; sin. (stupati u brak) v. pod stupati¹, (ulaziti u brak) razg. pod ulaziti, (uzimati za ženu) pod uzimati; ant. udavati se v. pod udavati 2. v. sklapati brak pod sklapati, vjenčavati se pod vjenčavati

im. ž. 〈G žȇnkē, DL žȇnki; mn. N žȇnke, G žȇnkā/žȇnkī〉 odrasla životinja ženskoga spola; ant. mužjak

prid. 〈G žȅnskasta; odr. žȅnskastī, G žȅnskastōg(a); ž. žȅnskasta, s. žȅnskasto〉 koji izgledom podsjeća na ženu [ženskasti mladić]; ant. muškobanjast

prid. 〈G žènskōg(a); ž. žènskā, s. žènskō〉 koji se odnosi na žene [~ rod; žensko društvo]; ant. muški

prid. 〈G žènstvena; odr. žènstvenī, G žènstvenōg(a); ž. žènstvena, s. žènstveno; komp. ženstvènijī〉 koji u velikoj mjeri pokazuje osobine ženskoga spola [~ izgled; ženstveno držanje]; ant. muževan

im. ž. 〈G žènstvenosti, I žènstvenošću/žènstvenosti〉 osobina onoga koji je ženstven ili svojstvo onoga što je ženstveno; ant. muževnost

im. ž. 〈G žèravē〉 užareni komadići izgorena drva, ugljena ili koje druge tvari koji ostaju kad nestane plamen i dim [peći na žeravi]; sin. žar, žeravica

im. ž. 〈G žèravicē〉 užareni komadići izgorena drva, ugljena ili koje druge tvari koji ostaju kad nestane plamen i dim; sin. žar, žerava ♦ biti (sjediti) kao na žeravici nestrpljivo (nervozno) čekati

prid. 〈G žestòka; odr. žèstokī, G žèstokōg(a); ž. žestòka, s. žestòko; komp. žȅšćī〉 1. koji je nagao, opasan i svojevoljan [~ čovjek]; ant. plah 2. koji je velike snage ili jačine [~ okus; žestoka zima]; sin. oštar; ant. blag 3. koji je nabijen strašću [~ napad; žestoka kritika]

pril. 〈komp. žȅšćē〉 1. s velikom snagom ili jačinom [~ prigovoriti]; ant. blago 2. nabijeno strašću [~ napad; oštra kritika]; sin. oštro

im. m. 〈G žȅteoca, V žȅteoče; mn. N žȅteoci, G žȅtelācā〉 čovjek koji žanje žito